Od duhana i breskve do crvenog zlata: kako je trešnja tiho osvojila hercegovačka polja

Svakog svibnja hercegovački krš i polja poprime prepoznatljivu crvenu boju. Dok se u unutrašnjosti Bosne ili u susjednim zemljama regije voćari tek pripremaju za sezonu, s juga Bosne i Hercegovine već tjednima kreću gajbe najtraženijeg proljetnog voća. Hercegovačka trešnja ponovno je postala glavna tema na tržnicama, a njezina cijena i kvaliteta diktiraju tempo na cijelom domaćem tržištu.
Koliko trešnje ima Hercegovina
Međutim, ako pitate službene agencije ili prelistate poljoprivredne registre, teško ćete dobiti pravu sliku o tome koliko zapravo trešanja raste na našem području. Službeni papiri vide samo velike, registrirane industrijske plantaže. Prava istina o ovom fenomenu krije se “ispod radara” – u tisućama malih, obiteljskih gospodarstava i okolici Čapljine, Mostara i Stoca.
Povijesni podaci iz agronomske stručne literature pokazuju da se još osamdesetih godina prošlog stoljeća čak 99,3% ukupnog roda trešnje u Hercegovini uzgajalo isključivo u privatnim dvorištima i okućnicama. No, svatko tko danas prođe hercegovačkim cestama zna da je ta brojka danas neuosporedivo veća.
Poljoprivredna revolucija

Dogodila se tiha poljoprivredna revolucija. Nekadašnja zlatna vremena kad su hercegovačka polja bila prekrivena duhanom odavno su prošlost. Nakon kraha duhana, uslijedio je val sadnje breskve i nektarina, no komplicirano tržište i uvoz natjerali su domaće ljude na promjenu strategije. stari voćnjaci i vinogradi su iskrčeni, a na njihovo mjesto stigla je trešnja.
Danas je rijetkost pronaći kuću u hercegovačkim selima koja ima samo jedno stablo za ukras. Obitelji su u svojim dvorištima i njivama sadili manje nasade od 20, 50 ili preko 100 stabala. Kada se ta matematika primjeni na tisuće kućanstava, postaje jasno da Hercegovina leži na stotinama tisuća stabala koja nigdje nisu službeno zavedena, ali svake godine preplave tržište , kako na veletržnici u Čapljini, tako i u Sarajevu i Banja luci.
Specifičan spoj hercegovačkog sunca, krša i crvenice daje ovom voću slast koju je nemoguće kopirati u industrijskim uvjetima. i dok se uzgajivači danas suočavaju s dobro poznatim problemima – od nedostatka radne snage za brzu berbu do nestabilnih vremenskih prilika – jedno je sigurno: hercegovačka trešnja je neokrunjena kraljica Balkana, ne zbog državnih poticaja i velikih kombinata, nego zbog tradicije koja ćivi u svakom našem dvorištu.


